Još O Pronalaženju Slika: Sažetak

No. 40 | November 21, 1958

Pozdravljam vas u ime Gospoda. Donosim vam blagoslove, dragi moji prijatelji. Blagosloven je ovaj čas.

Ova lekcija nastavlja seriju koja je započeta pre nekog vremena. Za dobrobit onih koji su propustili prethodne lekcije iz ove serije, želeo bih da kažem nekoliko reči o duhovnom radu u ovoj fazi na putu pročišćenja.

Šta u pravom smislu znači pročišćenje? Ono znači eliminaciju svakog toka i stava u duši koji je protivan božanskom zakonu. Ovi tokovi ne mogu samo da se smatraju grešnim, već takođe i kao uzroci patnje i ličnih gubitaka onoga koji krši zakone, čak i kada se oni krše nesvesno.

U ovoj grupi ne zanimaju nas pogrešna dela, ili čak zločini. Svi vi, bez izuzetka, znate šta je ispravno delovanje, a većinu vremena dajete sve od sebe da delujete samo ispravno. Ali nijedan od vas još nije sposoban da kontroliše svoje emocije, da razume njihovo skriveno značenje i da prepozna kako ove emocije utiču na vaš život.

Mnogi od vas neprestano sumnjaju u božiju pravdu jer morate da pretrpite toliko puno patnje dok pokušavate da date sve od sebe da budete dobri i pošteni. Možete da pomislite na druge čiji su standardi etike beskonačno niži od vaših a da vam se oni ipak čine boljim. Vi ne razumete razlog za to, niti tu “pravdu”. Razlog je da ličnost u nesvesnom stvara reakcije i zaključke koji dobijaju kruti oblik. Ovaj kruti oblik nazivamo “slika”. Slika se sastoji od određenih utisaka iz kojih se izvlače opšti zaključci. One ne samo da uzrokuju lanačnu reakciju u vašoj duši, već na kraju one takođe kontrolišu i upravljaju vašim spoljašnjim životom. Ovo se dešava iako—i zbog toga što—je slika nesvesna. Na ovom putu zanima nas traganje za pogrešnim slikama koje ljudska duša gaji. Za ovo pravilo praktično nema izuzetaka osim ako ne mislimo na nekolicinu pročišćenih bića koja dolaze na Zemlju da ispune misiju.

U dve prethodne lekcije počeo sam da ukazujem na koji način mogu da se pronađu slike. Ovo ne može da bude lak proces, jer ono što se zadržava u nesvesnom je skriveno od svesti. Pružio sam vam metode da ove nesvesne slike izbacite na površinu. Ovo je, moji prijatelji, jedini način da u nekom stepenu kontrolišete svoj život.

Neki ljudi—često oni koji su posvećeno religiozni—misle da moraju da prihvate svaku teškoću kao znak poniznosti. Ovo je istinito jedino u stepenu u kojem su oni prihvatili zakon koji su prekršili. Spremnost da se prihvati teškoća, da se prepozna sopstvena odgovornost umesto da se neodređeno okrivljuje “nepravda zakona”, konstituiše istinsku poniznost, dragi moji. Istinska poniznost ne može da bude potpuno pasivno stanje, koje sa poniznošću ima onoliko malo veze koliko i otvorena pobuna. Istinska poniznost je pasivna samo toliko da prihvati privremeno stanje patnje, uz razumevanje da je ona samonametnuta, ali je takođe potpuno aktivna u spremnosti da se radi, da se prevaziđe, da se bori i prepozna sopstvena odgovornost za svu patnju na najdirektniji mogući način. Ovo je dobar primer harmoničnog uzjamanog uticaja aktivnih i pasivnih tokova.

Tako da ne možete da sedite skrštenih ruku, čekajući da se stvari promene, umesto da menjate sebe iznutra. Vi imate moć da promenite ma koju nevolju u svom životu. Vi imate moć da izmenite svoj život u potpunosti, ali ne ako ga samo površno izmenite, samo pokušavajući da izmenite svoje delovanje. Svoj život možete da promenite jedino ako prvo tragate za unutrašnjim uzrocima, pogrešnim zaključcima, ukratko, svojim slikama.

Pre nego što možete išta da promenite, morate da razumete šta u vama donosi svu patnju. Jedino tada ćete postepeno biti sposobni da ponovo obrazujete svoje emocije, rastopite svoje slike i stvorite nove, produktivne oblike u vašoj duši koje su u saglasnosti sa božanskim zakonom. Ali morate u potpunosti da razumete da ova prelepa mogućnost ne može da vam dođe jeftino. Vredno je svakog napora, svake zamislive žrtve, jer onda zaista vladate sobom. Ako ste spremni da ovo radite, biće vam pružena pomoć. Ali ne očekujte da će Bog umesto vas da vam promeni život. Bog vam je dao slobodnu volju, i na vama je da prvo pronađete koje su te pogrešne slike i onda, uz metode, pomoć i vođstvo koje vam pružam, postaje moguće da se one promene.

Tokom traganja i promene koja usledi, treba da znate pravu vrstu poniznosti da prihvatite nesreću koju ste proizveli a da se ne ljutite na sebe zbog toga što ste još nesavršeni, i treba da energično i aktivno usmerite sebe u kanal samosaznanja. Morate da naučite da na svim nivoima svojih emocija prihvatite da ste u ovom trenutku nesavršeni.

Često sam ovo govorio, moji prijatelji, ali želim da razjasnim, da iako svi svesno znate da ste pogrešivi, vaše emocije to ne znaju. U vašim emocijama, vi želite da budete savršeni, i kada otkrijete nesavršenost koja vam se čini novom, sve u vama se buni protiv tog prepoznavanja. Krivica je jedan od mnogih simptoma ove pobune. Kada se približite svojim unutrašnjim, skrivenim slikama—uzrocima vaše patnje, uzrocima svih ponavljajućih obrazaca koji se provlače kroz vaš život—morate unapred da očekujete da ćete naići na pogrešne koncepte koje će vam prvo proizvesti neprijatnu senzaciju. Nigde vas neće odvesti ako se sa njima sretnete sa osećanjem krivice. Uvidite da je krivica zapravo odbacivanje stanja u kojem ste se u ovom trenutku našli, nespremnost da prihvatite sebe onakvim kakvi jeste.

Kada se osetite neugodno u ovom radu, pitajte sebe, “Šta osećam?” Često niste čak ni svesni da je vaša emocionalna reakcija krivica. A ako i jeste svesni, ne uviđate šta osećanje krivice zaista znači. Zapravo, ono se često meša sa poniznošću i kajanjem. Ovo saznanje o tome šta da očekujete, ovaj zdravi stav, ova analiza vaših osećanja vodiće vas ka većem prepoznavanju.

Formulišite osećanja. Budite svesni da se neprijatne reakcije često dešavaju pre nego što ste svesni kakvo je zapravo to prepoznavanje. Formulacija vaših osećanja u sažetu misao je veći deo rada na ovom putu, moji prijatelji. Ne mogu dovoljno da istaknem koliko je ovo važno. Kada ovo radite, otkrićete da osećate krivicu zbog toga što ste grešili. I onda upitajte sebe ponovo, “Zašto osećam krivicu jer sam pogrešiv, jer pravim greške, jer imam mane?” Odgovor neizostavno mora da bude, “Jer želim da budem više od onoga što jesam, savršeniji, da sam više evoluirao. Nešto u meni ne prihvata moje sopstveno neznanje ili sebičnost ili moju želju da pronađem lak način da se izvučem.” Ako analizirate svoje reakcije na ovaj način, u velikoj meri ćete olakšati stvari.

A evo i narednog saveta u vezi sa pronalaženjem slika. Ovaj zadatak je težak. I ja ne pokušavam da ga za vas učinim lakšim. S pravom biste bili sumnjičavi da čujete da najveće i najsavršenije blago može lako da dođe. Ali vaši napori, kao što su mnogi moji prijatelji već otkrili i to mogu da potvrde, biće dobro nagrađeni. Ništa vam neće dati toliko veliku moć, toliko veliko osećanje sigurnosti kao jak talas koji vas gura napred na ovom putu, makar nakon početnih faza.

Prvo ćete sakupiti ogroman broj izolovanih informacija o svojim unutrašnjim reakcijama. Tako što dopustite da vaše emocije izađu na površinu i sažeto ih imenujete, umesto da ih gurate sa strane i prikrivate, pronaći ćete stvari kojih nikada niste bili svesni. One će vas često iznenaditi. Ovi izolovani delovi informacija mogu neko vreme da ostanu nepovezani. Nećete znati šta da radite sa njima. Bićete skloni da kažete, “Šta je sledeće? Kako mi pomaže što sam pronašao da se ja zapravo osećam ovako kada sam mislio da su moji motivi bili drugačiji?”

Ne smete da se obeshrabrite. Naprotiv, pronalaženje delića informacije biće izuzetno korisno, čak iako se na početku one ne uklapaju. Nastavite da istražujete, i primićete neophodnu pomoć. Opet napominjem, niko nije sposoban da ovo radi sam. To je nemoguće. Ali ko god je voljan, dobiće pomoć i naći će se načini da tu spremnu osobu dovedu do drugog člana ove grupe tako da može da se formira tim.

Ako nastavite rad, videćete da će se svi izolovani delovi informacija povezati. Pronaći ćete lančanu reakciju, zlokobni krug u sebi. Jedna reakcija vodi do druge sve dok se krug ne zatvori. Kada pronađete nekoliko takvih zlokobnih krugova, napravili ste ogroman korak napred. Polako ali sigurno počećete da razumete određene stvari o sebi i svom životu. Ali čak i ovo nije dovoljno. Vi ste samo pronašli golu strukturu, sveobuhvatni plan koji će vam olakšati da nastavite. Rad na njegovom popunjavanju tek treba da započne. U ovoj tački, još uveke nećete biti sposobni da pojmite, na svim nivoima bića, šta vaš život i konflikti znače i kako ste ih uzrokovali. Možete nešto od toga da pojmite, ali ne sve.

Neki od vas, moji prijatelji, su već dospeli u ovu fazu, pa bih želeo da govorim o tome kako da se nastavi dalje. Oni kojima je ovaj materijal nov možda neće moći da razumeju šta govorim, ali nešto ipak može da dospe do njih kao eho u duši. Moje reči mogu da otvore vrata malo šire, tako da novi prijatelji takođe mogu da pređu prag od zavisnosti od svojih nesvesnih motiva ka nezavisnosti poput slobodne božije dece.

Moj prvi savet, moji dragi prijatelji, je da kada jednom pronađete neki od ovih zlokobnih krugova: izrazite sažeto rečima pogrešne zaključke koje oni sadrže. Zapišite ih, tako da ne mogu da se rasprše. Onda možete da počnete da meditirate na to kako su ovi pogrešni zaključci uticali na vaš život. Jer vi znate da ništa nije toliko moćno kao slike. Vi znate da ako su želje sadržane u slikama koje protivreče svesnim željama koje najviše cenite, želje povezane sa slikama će prevladati ove druge bez obzira na to koliko one snažne bile. Vaše slike vas uvlače u okolnosti koje korespondiraju sa njima, one privlače ljude i okolnosti ka vama. Stoga, ne bi trebalo da bude preteško za vas da razumete, kada formulišete te pogrešne zaključke, šta je bilo i šta je i dalje odgovorno za vaše probleme u životu.

Podrazumeva se da bi liste svojih problema i konflikata trebalo da držite pred sobom crno na belo. Prvo, pronađite zajednički činilac u svim ovim konfliktima. Još uvek nećete znati šta ih je uzrokovalo, kako su se dogodili. Ali kada jednom pronađete ove zlokobne krugove, dalje istraživanje će razotkriti jedini zajednički činilac.

Kada ste napravili ovu listu, verovatno ćete biti zbunjeni otkrićem da su se određeni problemi ponavljali. Oni su mogli da imaju različite oblike, ali uvek postoji obrazac koji se ponavlja. Ovo je prvi pokazatelj da je u pitanju slika. Ako se problem javi samo jednom, to ne mora nužno da ima veze sa slikom. Ali budite oprezni kada sudite o tome. Trebalo bi da budete sposobni da jasno razumete kako su pogrešni zaključci koji su postali svesni uticali i uzrokovali razne konflikte kod vas. Svi moji prijatelji koji rade zajedno bi trebalo da se marljivo pozabave ovim procesom. Ovo će ukazati na to gde se nalazi tačka slamanja slike.

Kada je jednom pogrešni zaključak jasan u vašem umu i kada ste prepoznali kako je on uticao na vaš život, započnite da obrćete krug i zaključak u njegovu suprotnost—u ovoj tački samo u teoriji. Jer, naravno, vi emocionalno još uvek niste sposobni da živite prema ispravnim reakcijama. Ali ako se suočite sa svojim pogrešnim zaključcima tako što ih osetite, tako što sve emocije svesno ponovo proživite, onda možete da vidite koji bi bio ispravan zaključak. Ako svakodnevno meditirate na to, na kraju će se vaše reakcije promeniti.

Nije dovoljno da se vaše razmišljanje promeni, vaše razmišljanje moglo je da bude apsolutno ispravno daleko pre nego što ste otkrili išta o slici. Važna stvar je da se vaše emocije promene. Pogrešni zaključci uvek sadrže nekoliko vaših mana, od kojih ste nekih svesni, ali niste bili svesni kakvu su ulogu imale u vašim slikama. Vaše slike mogu da sadrže čitavo jezgro mana. Ali iako ne bi trebalo da tražite svoje mane dok istražujete slike—jer nesvesno ne voli morališući stav—u ovoj tački, kada je jednom gola struktura slike osvešćena, treba da vidite koje od vaših mana takođe igraju ulogu u tome.

Jedan od univerzalnih elemenata slika je strah. Ako analizirate kako je određeni strah povezan sa vašim ličnim manama, ako takođe razumete i gde leži vaše neznanje i pogrešni zaključak koji odatle sledi, ponovo ste napravili veliki korak ka rastvaranju svojih slika.

Postoji nekoliko uopštenih stavova koji se odnose na slike. Jedno je da se ljudi plaše da budu povređeni, plaše se stvari koje se dešavaju protiv njihove volje. Zbog ovog straha—koji, naravno, može da postoji samo zbog samovolje i gordosti—ličnost gradi odbrane. Ljudi misle da će ako usvoje određeni stav izbeći ono čega se plaše u životu: bol, patnju, razočaranje. Greška, pogrešni zaključak, se nalazi u propustu da se uvidi da izgradnjom ovih odbrana ne samo da ne izbegavate patnju, već se ona zapravo pogoršava. Za neznalačko niže ja i detinju i nezrelu stranu ličnosti, te zaštitničke mere čine se veoma dobrim i logičnim. Ipak, ne možete da ne uvidite kako je pogrešan bio vaš mehanizam odbrane kada ste izgradili svoju sliku, ako to promislite svesno, posmatrajući čitav problem iz ovog ugla. Ne samo da niste bili sposobni da izbegnete bol, već ste na duže staze sebi doneli beskonačno veći bol nego što biste imali da niste izgradili odbrane ove slike.

Veoma je važno, moji prijatelji, da kada dođete u ovu fazu razmotrite svoje slike sa ove tačke gledišta. Zapitajte se, “Zbog čega sam je izgradio? U kojoj prilici? Od čega sam želeo da se zaštitim? Kako je ona delovala u stvarnosti? A kako bi moj život izgledao da nisam imao ovu lažnu, zaštitničku meru—ovu sliku?”

Odgovor će uvek biti: ne postoji gvozdena zaštita protiv bola. Ne možete da idete kroz život bez bola. Vi svi to znate. Pošto nijedan običan čovek nije čist, bol je, u nekom stepenu, neizbežan. Ali ako prihvatite život sa njegovim bolovima, i uvek pokušavajući da razumete šta u vama ga je prizvalo, i sretnete se sa njim dobrovoljno, ne samo da ćete se susresti sa mnogo manje bola, već će bol koji je neizbežan boleti upola manje. Upamtite ovo, moji prijatelji, i pogledajte sopstvene zaključke, mehanizme odbrane, i slike iz ovog ugla: “Šta sam to pokušao da izbegnem? Koliko sam uspeo u tome?”

Onda na malo drugačiji način razmislite o bolu. Pokušajte o njemu da mislite sa maksimalnim stepenom odvojenosti, ili iz sveže nove perspektive. Svi ćete uvideti da je bol takođe relativan. Strah od bola je uvek beskonačno gori od samog bola. Isto je i sa fizičkim bolom. Ako se borite protiv njega, vaši mišići se napnu i rez će biti bolniji nego ako se opustite. Postoje neki ljudi koji imaju takvu kontrolu nad svojim umovima i telima da mogu da istrpe smrtonosne povrede a da uopšte ne osete bol. Oni su naučili da prihvataju nadolazeći bol bez ikakve pobune, predajući mu se. Na taj način su oni u tako visokom stanju opuštenosti da ono što bi inače jako bolelo više ne boli. Potpuno je isto i sa bolom u duši. Osim toga, mnogi vaši problemi i brige ne bi ni postojali da razumete sebe i svoje slike.

Moji dragi prijatelji, glavna tačka ovog rada je da otkrijete da ste vi sami odgovorni. Moguća su mnoga pogrešna razumevanja ovog koncepta. Najpre, mnogi ljudi misle da koncept lične odgovornosti eliminiše Boga. Oni ili misle da postoji Bog koji upravlja njihovim životima, i da ako pate moraju to hrabro da podnesu—ili se okrenu ateizmu.

Ovo nije nužno, dragi moji. Lična odgovornost vam predstavlja teret sve dok osećate krivicu u pronalaženju svojih unutrašnjih grešaka. Ali kada jednom prevaziđete ovu grešku prihvatanjem sebe kakvi ste sada, bez pobune i ljutnje, bez pogrešne vrste stida ili krivice, i kada imate hrabrosti da budete to što jeste u svakom pogledu, tada će vas lična odgovornost osloboditi. Razumevanje toga šta je to u vama što je uzrokovalo vaše probleme, vaše brige, vaše nezadovoljstvo i nesreću, učiniće vas jačim nego što to bilo kakva lažna sigurnost ikada može. Da li ste ovu lažnu sigurnost tražili u svojim vezama sa drugima, u idejama, ili u poremećenom konceptu Boga, ne čini nikakvu razliku. Snaga i sloboda će vam doći daleko pre nego što ste sposobni da promenite svoje emocije, svoje slike ili svoje unutrašnje reakcije po navici. Doći će vam u momentu kada ste u potpunosti razumeli sopstvene uzroke i posledice.

Lična odgovornost je ključna u ovoj vezi, dragi moji. Jedva da postoji neko ljudsko biće koje na neki način ne želi da je izbegne, uprkos vašem revoltu protiv nedostatka slobode koji ste sebi nametnuli. Ovaj konflikt može da se razreši jedino pronalaženjem zbog čega i na koji način ste ograničili sopstvenu slobodu, odustali od lične odgovornosti da bi ste odabrali ono što se činilo kao lakši način života.

Reakcije na preuzimanje odgovornosti za sopstveni život variraju kod svake osobe. Svako je sastavljen od različitih tokova, mana, i kvaliteta koji različito uzajamno deluju u različitim odnosima. Tako da jedna osoba može, iz istog osnovnog razloga, da ima potpuno drugačiju reakciju od druge, iako su obe motivisane željom da izbegnu ličnu odgovornost. A što više bežite od toga u vašem unutrašnjem životu, postajete više okovani. Razapeti u ovim lancima, vi se žestoko opirete svetu, osećate ga kao nepravedan, i često se čak valjate u samosažaljenju dok sprečavate sebe da slomite te okove.

Prvi korak ka slobodi je da prepoznate kako, gde i zbog čega ste sebi nametnuli ovu zavisnost. Ako razumete svoje unutrašnje motivacije i način na koji su vam one zapravo donele više patnje nego što ste se nadali da ćete izbeći, postaćete slobodni. Dakle, za sada, pristupite pronalaženju slika iz ugla koji sam vam upravo pokazao:

(1) Llična odgovornost: pronađite (a) gde ste uzrokovali patnju sebi i (b) na koji način je u vašoj moći da to promenite.

(2) Otkrijte vaš strah od povređivanja. Uvidite da ovo uzrokuje sav vaš jad. Ovaj prekomerni strah čini da se ponašate kao osoba toliko uplašena smrti da će počiniti samoubistvo. Jer ovo svi vi radite pomoću vaših slika, moji prijatelji. Vi se toliko plašite da ćete biti povređeni da stvarate oblike u vašoj duši koji vam donose više bespotrebnih povređivanja nego što bi vas zadesilo bez vaših zamišljenih odbrana.

Moji prijatelji, povređivanja moraju da se prihvate ne zbog toga što vam ih Bog daje, već zbog toga što ih vi sebi pružate. Ovo, međutim, ne treba da vas vodi ka tome da se bunite protiv sebe i protiv mudrog zakona koji je tu situaciju stvorio. Treba da prihvatite da ste nesavršeni i da patite po meri svoje nesavršenosti. Što više radite ka svom pročišćenju, više ćete ublažiti patnju. Pored ostalih zahteva, to znači da ne očekujete čudo preko noći. Razumite da vi takođe učite iz susreta sa tim bolom, tako što ga prihvatate sve dok ste u ovoj fazi. Što opušteniji možete da budete u posmatranju sebe i svoje patnje, pronalazeći i uklanjajući uzroke, brže ćete ih preboleti. A onda ćete imati ispravan stav prema bolu. Jedino prihvatanjem bola—a ovo je jedini zdravi način, izbegavajući i mazohizam i potajnu pobunu—bol će konačno da utihne.  Kada u potpunosti prihvatite bol, vi prolazite kroz njega, a jedino ako prođete kroz nešto možete da izađete iz toga. Svi veliki filozofi ovog sveta uče vas da bol i zadovoljstvo postaju jedno u apsolutu, ja vam pokazujem način da dostignete to stanje.

Ne možete da dostignete zadovoljstvo izbegavanjem bola, ali sigurno možete ako prođete kroz bol uz puno razumevanje kako ste ga vi sami proizveli. Dakle, da izbegnem bilo kakvo nerazumevanje, još jednom napominjem da prihvatanje bola ne negira vašu moć da ga izbegnete na ovom putu pročišćenja. Upravo je suprotno. Ali sa bolom ne može da se nosi površno, on poziva na težak i strpljiv rad, odlazak u dubinu vaše duše. Ovaj rad zahteva najbolje od vas, moji prijatelji, jer je to jedini način na koji možete da dobijete najbolje od života.

A sada vaša pitanja, dragi moji prijatelji.

PITANJE:  Nekoliko puta ste rekli da je uzrok bolesti u nama samima. Ja meditiram na tu temu i ne mogu to da shvatim. Ako uzmemo na primer izmeštenu kost…

ODGOVOR: Morate da napravite razliku između karmičke i nekarmičke bolesti. Ovo se ne odnosi samo na fizičku bolest već na bilo koju nevolju u životu—a nevolja je uvek bolest, duhovno govoreći. Tehničke stvari uzroka i posledice deluju na isti način kod karmi kao i u životu. U oba slučaja na vama je da eliminišete negativne uzroke.

Postoje, ipak, određene teškoće koje ne možete da prevaziđete u ovom životu, već prosto morate da ih nosite. To ne znači da ne možete da eliminišete uzroke—to u svakom slučaju mora jednom da se uradi—ali posledice moraju da se snose.

Druge, nekarmičke posledice mogu da se eliminišu. Karmički dug manifestuje se kao jedinstveni događaj. Posledica koja može da se rastopi se obično stalno ponavlja, u obrascu. Ovo ne znači da ti uzroci nisu započeli u prethodnim životima i da su time takođe karmički, tehnički govoreći. Ali možete da pronađete početnu tačku u ovom životu, i ako idete kroz ovaj rad, često možete da promenite svoj život i eliminišete svoje konflikte. Pored toga, čak nije ni nužno za vas da to znate. Pošto je to zapravo skoro isto, i vi morate da rastopite svaku lošu posledicu u bilo kojem događaju, tebalo bi da svom pročišćenju pristupite u istom duhu, bilo da se tiče karmičkog duga ili da se to odnosi na uzroke započete u ovom životu, verovatno sa semenom koje ste preneli iz prethodnih inkarnacija.

Konačno znanje da je određeno stanje karmičko će vas samo ulenjiti umesto da radite neophodni rad, ma koji razlog bio.

Mogu sigurno da kažem da veoma mali broj mojih prijatelja ima karmičke okolnosti koje ne mogu da se promene. Ovo je soba puna ljudi, i nijedna osoba nije potpuno srećna. Ne postoji nijedna osoba koja ne bi želela neku vrstu promene—možda ne čak izričite promene, kao svesno “Ja želim ovo umesto onoga.” Možete se osećati nesrećno, osećati nemir, disharmoniju, strah, nesigurnost, samoću, čežnju. Svi vi, moji prijatelji, uključujući i one koji će čitati ove reči, imaju moć da ovo promene ako žele. A da vaša nesvesna nezrela priroda nije toliko nerazumna da želi promenu bez napora, još biste više napredovali.

Moj savet svima koji se još bore na ovom pragu je da se zapitaju, “Šta ja zaista želim? Šta moja nesigurnost, moja neodlučnost zapravo znače? Zar to ne znači da se ja bunim protiv nesreće i da želim promenu ali sam nespreman da je sam izvedem?” Svako ko ima ovaj otpor treba da postavi ovo pitanje.

Ako možete da odgovorite, postigli ste prvu pobedu jer ćete onda videti kako nerazumna i detinja crta živi u vama. Jer to je ono što zapravo želite. Da, moji prijatelji, to je ono što biste svi želeli, da taj rad bude urađen umesto vas, da vam ga dragi Bog na Nebesima pruži.

PITANJE: Jedan od studenata me je pitao: Šta je važnije, znanje u obliku opšteg znanja, nauke, znanja o univerzumu, pojavnom svetu, ili emocionalno poznavanje sebe? Jasno, emocionalno poznavanje sebe je važnije. Ali šta imate da kažete onima koji teže duhovnom i na neki način zanemaruju nauku? Oni tvrde da sam duhovni razvoj donosi najviše dobro bez toga da bude integrisan u znanje o pojavnom svetu.

ODGOVOR:  Postoje mnogi čiji je poziv da se prvenstveno usredsrede na svoj duhovni razvoj i time ispunjavaju svoj zadatak. Nema sumnje u pogledu toga. Sigurno je ovo najvažnija stvar za sve ljude. Ali greška je da svoj zadatak prenose na sve druge, ili da od toga prave opšte pravilo.

Razotkrivanje sila univerzuma je brojno i raznoliko. Ništa ne sme da se ograniči. Mnogi imaju različite zadatke: jedan u umetnosti, drugi u nauci, i tako dalje. Ishod takve različitosti na kraju mora biti Jedinstvo kroz Kreaciju. Idealni slučaj bi bio da naučnici, umetnici ili ko god drugi da doprinosi konačnom jedinstvu, slede sopstveni duhovni razvoj dok istovremeno rade na svojim naročitim talentima i zadatku. Ovo sigurno može da se uradi. Zapravo, njihov rad bi se mnogostruko povećao u kvalitetu i kreativnosti da je kombinovan sa pročišćenjem i samorazvojem. Ipak, postoje mnogi talentovani ljudi koji još nisu napredovali toliko daleko. Oni mogu da imaju veliki talenat u jednom pravcu i da na kraju njime doprinesu razotkrivanju duhovnih sila, iako ta veza ne može uvek odmah da se otkrije. Na zaobilazni način, naučni napredak mora da vodi do iste duhovne realnosti kao samosaznanje, ma koliko nauka može privremeno da se zloupotrebi. Stoga je pogrešno da zagovarate da svako treba da teži onome čemu vi težite.

Tako neki ljudi mogu da kombinuju svoj duhovni razvoj sa naukom, drugi sa umetnošću, neki možda u kuhinji, u prirodi, i tako dalje. U kasnijim fazama sve ovo će postati jedno, ali ovo jedinstvo nikada ne može da bude postignuto ako prvo niste jedno sa sobom.

Često čujete izraz “biti jedno”. Kako ovo možete da pratite u praksi? Radom na pronalaženju slika. Biće mnogo lakše da razumete kako sada niste “jedno” kada otkrijete svoje slike. Tada ćete videti kako je vaš intelekt, vaši svesni slojevi, ubeđen u vaše dobre motive zbog racionalizacija koje ste izmozgali za sebe. Ali kada zakopate dublje, pronaći ćete da vaše reakcije i želje imaju potpuno drugi pravac. Tako ste podeljeni u nekoliko aspekata.

Ako ne možete da postanete jedno sa sobom—a ovo može da se uradi jedino ovim putem—kako onda možete da postanete jedno u svim božanskim manifestacijama mnogo kasnije? Stvari treba raditi po redu.

U ovoj sobi sada postoji nekoliko misli: “Zašto bi bilo moguće da se pročistimo samo na ovaj način? Postoje mnogi ljudi koji ne znaju ništa o slikama, a opet se razvijaju.” Istina je, moji prijatelji, ali kada se sve uzme u obzir uvek se vraćamo na ovo: o ma kojem istorijskom periodu je reč, u ma kojem delu zemlje živeli, koja god imena da su odabrana, ideja uvek ostaje ista: da pronađete kako u svom nesvesnom odstupate od svog svesnog uma.

Oni koji sada ne prihvate ovu prelepu mogućnost ne mogu da pobegnu od ovog rada kasnije. Kako je dato, isto pročišćenje je moguće u svetu duha i vraćanjem u inkarnaciju nakon inkarnacije sa istim slikama dok život ne poduči entitet i tako ih postepeno rastopi. Ali pomislite koliko možete da spasite sebe, ako ste spremni na ovaj rad. Samo oni koji su razumeli neke od svojih slika imaće nagoveštaj koliko toga je trebalo da prođu sve dok nisu naučili ono šta treba i šta bi još mogli da nauče u ovom traganju.

Vi se uvek toliko zanimate za otkrivanje prethodnih inkarnacija. Bilo bi korisnije ako biste meditirali i mislili o svojoj budućnosti. Ako znate vaše slike i pronađete ih i razumete ih zaista, vrlo dobro možete da procenite kakve bi vaše buduće inkarnacije mogle da budu da niste prihvatili ovu veliku mogućnost.

PITANJE: Da li može da postoji osoba koja je gotovo bez ikakvog manifestovanog znanja, a koja bi ipak mogla da dosegne najviše sfere?

ODGOVOR: Naravno! Načitanost nema veze sa samosaznanjem, osim ako ne služi razvoju i pomaže ga. Ako je načitanost ograničena samom sobom, onda ona ne pospešuje duhovni razvoj. Naravno, prirodna inteligencija je nužna za ovaj put ali to je nešto potpuno drugačije. Načitanost je nekada često smetnja pre nego prednost. Ona može da posluži kao izgovor i racionalizacija, pa čak i kao beg.

PITANJE: Takođe, načitanost ne ostaje unutar nedeljive jedinice. Drugim rečima, ono ne preostaje. Da li je to tako?

ODGOVOR: Sigurno. Sve što je površno ne ostaje. Ostaje samo ono što dosegne dublje slojeve vašeg bića. Zbog toga je važno da integrišete vaše emocije sa površnim spoljašnjim saznanjem, ako ovo drugo prati višu etičku liniju kako je često i slučaj.

I to je čitava poenta na ovom putu. Znate da kada umrete, ne samo da se vaše fizičko telo dezintegriše, već kasnije takođe i spoljašnje suptilno telo. Nijedno od njih ne konstituiše vašu pravu ličnost. Ovi spoljašnji slojevi su nužni da ispune vaš rad na ovom zemaljskom planu, stoga treba da iznesu unutrašnju osobu. Preostaju unutrašnja suptilna tela. To su baš oni slojevi koje dosežete kada zadirete u svoje emocije.

Entitet može da se inkarnira sa izvesnom količinom znanja. Vaše sadašnje okruženje vam može ponuditi dodatno znanje. Na vama je šta ćete učiniti sa tim. Da li ga koristite na površnom nivou? Onda će to znanje nestati nakon što se spoljašnje suptilno telo dezintegriše. Ali ako ga upotebite da integrišete svoje pravo ja ovim novim spoljašnjim saznanjem u svrhu razvoja, onda će znanje za koje ste privilegovani da usvojite u tom okruženju služiti njegovoj jedinoj vrednoj svrsi.

Svakome od mojih dragih ljudi, braće i sestara, koji su se okupili ovde: primite i upijte ovaj božanski blagoslov koji struji ka vama. Dopustite da vas ojača na onaj najbolji način koji vam treba, naime da izađete i slomite svoje zatvorske zidove. Budite voljni da to uradite a onda idite Bogu. Ali ne očekujte od Boga da to učini za vas. Bog će vam pokazati svetlost ljubavi i pomoć. Hrabra je i plemenita osoba koja je ovom traganju rekla da. I neka mnogo više mojih dragih prijatelja pređe taj prag i ostavi mračni tunel iza sebe. Radosni blagoslovi ljubavi vas pokrivaju i prodiru u vas. Budite u miru, moji dragi, budite u Bogu.